Kao dizajneru priroda u svim oblicima je neizostavni i nepresusni izvor inspiracije za mene.
Od oblika razlicitih formi, od procesa stvaranja ideje... od kolorita, u svojim kontrastima pa sve do motiva za vez.
Recimo na ovoj haljini koja je jos uvek u procesu stvaranja uradio bih vez. Inspiraciju sam pronasao u prolecu, prirodnim materijalima i viziji da ovo treba biti namenjeno deci koja vise vremena provode napolju i stapaju se sa prirodom, i nose prirodna obelezja na sebi.
Licno me vez fascinira. Kao posebni odeljak mode, slobodno mogu reci grana umetnosti za sebe, kojom se kao tehnikom kroz istoriju kostima i mode podrazumevalo ukrsavanje odevnih komada- predstavljao je oduvek bogatstvo i kulturu jednog naroda. Vez je bio cak i vise od toga, u nekim kulturama i civilizacijama bio je nacionalno obelezje, simbolika, magijska zastita, govorio je odakle dolazite i kom stalezu pripadate.
Tehnike veza su raznovrsne, od zlatoveza kog cu spomenuti uskoro u jednom postu, preko pokrstice, punog veza, belog veza, lancanog boda i raznih drugih bodova...
Vez na platnu je oduvek bio jako vazan i poseban deo srpske tradicije, koja medjutim u danasnje vreme izumire. Od nekadasnje Jefimije, zene despota Ugljese Mrnjavcevica, koja je izvezla cuvenu "Pohvalu knezu Lazaru", preko bogatih nosnji i kostima nasih baka - vez u danasnjem vremenu u potpunosti kao deo umetnosti i tradicije izumire.
Ono na sta moram da obratim poseban akcenat i da naglasim kao pogresno i sugerisem na problematiku jesu izjave pojedinih rukovodilaca radionica za izradu narodnih nosnji koji su izjavili da vez kao vestina nema buducnost. Usled menjanja modnih trendova i pojave masina za vez.
Sto je velika neistina , jer kao neko ko se bavi dizajnom odece i prati modnu scenu sa sigurnoscu mogu reci da vez uvek ima buducnost, i da nikada ne moze da izadje iz mode.Pogledajte samo atelje za vez Lesage u Parizu koji postoji od 1800-te i neke godine. U cemu je onda problem kod nas?
Problem je u kvalitetu pre svega i nedostatku ideja. U samom nacinu izrade i pristupu.
Nas tradicionalni vez pociva na "naivnom slikarstvu" likovno ne opismenjenih ljudi koji se istim bave. Kombinacije boja koje su pogresne, uglavnom nisu kompatibilne, tvrdih formi i apsolutno bez gradacije u izradi latica, sto pre svega povezujem sa nemogucnoscu nabavke veceg spektra nijansi i kvalitetniog materijala u Srbiji.
Dobar i kvalitetan vez mora imati lice i nalicije koje se jedva razlikuje, i da je likovno dobar.
Ali kao takav on zahteva posvecenost, smirenost, istrajnost , odlucnost i ljubav pre svega. I tome nas upravo i uci. Uci nas da dajuci svoj maximum onda kada se necemu posvetimo,kao sto je to slucaj u umetnosti,jedino tada neko delo dobije na vaznosti, jer se utorseno vreme i kvalitet uvek prepoznaju.
Ali to se sve s godinama uci... i eto, kako vreme prolazi nadamo se da ce vez opstati zahvaljujuci ljubavi nekih ljudi koji zele da sacuvaju ostatke tradicije i proslih vremena.
tekst i fotografije Ponorac Stevica
- 3:15 PM
- 0 Comments